nije bitno gdje, već s kim!!!

srijeda, 12.07.2006.

ako volite sf ovo je odlična priča..pisala ju je moja frendica…mišljenje?

1.

˝Mora postojati neki bolji razlog za ovo˝, prolazilo joj je kroz glavu dok je pokušavala preko ruča prijeći kaljužu punu blata. Ruke su je boljele, pluća ozbiljno protestirala zbog otežanog disanja, a znoj joj se slijevao niz lice. Ali, ako sad ne dovrši vježbu, morat će odraditi dodatni sat. Skočila je s ruča na čvrsto tlo i produžila prema kraju staze. Tamo ju je čekao trener.
„Dvjesto sekundi, pogoršala si se.“ Nije joj se dalo objašnjavati da u trenutnom stanju nije bilo realno za očekivati da će ponoviti rekord, postavljen u sasvim drugim uvjetima.
Kiša je padala i Ilvvanna se počela smrzavati. Odavno je bila navikla na njegov tretman. Njegov jedini cilj je bio svoje naučnike pretvoriti u savršene strojeve za ubijanje.
Naime to je bilo ono za što je rođena. Svi njeni prijatelji su bili vrhunski produkt evolucije; jači, brži i bolji od drugih u svim fizičkim aktivnostima. A, Rotten je bila škola za takve kao što su ona. Obučavanje u korisne svrhe. Ubijanje neprijatelja krune.
Požurila je prema blagovaonici glavne zgrade. Bila je uređena u spartanskom stilu. Tamo je naišla na već poznata lica okupana znojem i blatom. Nije se trudila pozdraviti ih. Nije ih podnosila. Uzela je poslužavnik i sjela za udaljen stol. Gadilo joj se sve u toj prostoriji. Ljudi oko nje su bezbrižno čavrljali. Njima nije smetala činjenica da su ubojice. Oni su u tome uživali. U svojoj moći da odlučuju o sudbini drugih. Jer to nitko nije mogao učiniti njima. Bar su ih tako učili.
Ilvvanna nije još nikoga ubila. Tek s osamnaest godina su ih puštali u akcije. Ona je tek nedavno navršila sedamnaest. Užasavale se od pomisli da će postati kao ljudi oko nje. Ali, valjda tako mora biti.
„Slobodno?“ – začula je poznati glas nasuprot sebe i shvatila da bulji u tanjur s kašom bez ikakve volje za jelom. „Vjerojatno nikome nećeš smetati, što vi kažete dečki?“ Pogledala je u nepostojeće ljude oko svog stola. Dayen je privukao jednu stolicu i stavio svoj poslužavnik na stol.
-Grozno izgledaš.
-Ti si uvijek bio poznat po komplimentima.
-Težak trening?
-Ništa teži nego uobičajeno. Vidim da ti nisi oblaćen kao mi ostali smrtnici.
-Imao sam druge zadatke.
Ilvvanna ga je pogledala svojim plavim očima. On je oduvijek bio drukčiji. Nije pripadao tipu ljudi koji su obično boravili ovdje. Nije radio isto što i drugi, nije išao u akcije iako je navršio dvadeset i dvije godine. Uvijek je imao posebne zadatke. Bio je tajanstven i to je bilo ono što ju je privlačilo kod njega. Svi ostali nisu imali pravo na privatnost, svi su znali sve o svima, samo je on imao poseban tretman.
-Hej, ljepotice, opet lutaš.
Mrzila je kad je tako zove. Nije da nije bila lijepa, ali je jednostavno mrzila kad je se svodi na objekt, lijepi objekt bez osobnosti.
-Imam svoje ime. Hoćeš li mi jednom reći o kakvim se zadacima radi?
-Sorry, strogo povjerljivo.
Zavalio se u stolac i prekrižio ruke iza glave. Njegova gola prsa su odavala izvanredne mišiće i istetoviran simbol koji Ilvvanna nije razumjela. Simbol je odavao moć koju posjeduješ, a on je bio jedini s takvim. Prekriženo Sunce.
-Spremate novu akciju? - upitala je pomalo potišteno i zagledala se u svoj tanjur. Morala je jesti. Poslije je opet imala trening.
Vratio se u normalni položaj i približio svoju glavu njenoj preko stola.
–Znam što ti misliš o takvim stvarima, ali to je jednostavno ono što moramo.
Nije odgovorila. Nije vjerovala da ona to mora. Smatrala je da svatko ima pravo na odabir, a ovo nije bio njezin. U Rottenu je bila otkada zna za sebe. Navodno su je roditelji ostavili ovdje kao dijete, čim su primjetili znak između njene ključne kosti i ramena. Ljudi su znali gdje takva djeca pripadaju i jednostavno ih tamo i ostavljali.
Dayen se digao od stola i odnio poslužavnik. Ilvvanna je jednostavno imala loš dan, a svi su znali da je tada jednostavno treba pustiti na miru.
Blagovaonica se već počela prazniti kad je Ilvvanna ustala i ostavila nepojedenu kašu. Popela se do spavaonica.
SLIJEDI NASTAVAK…

- 20:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 08.07.2006.

Stari me optužio da mijenjam svoje stavove…

štoviše zove me pobješnjeli navijač.
Postala sam luda za nogometom..naravno ne mogu se natjecati s bratom ali…dovoljan je helenin pogled kad joj nabrojim igrače određene momčadi.
A štoš nogomet ti toliko udari u glavu da i ne primjetiš full zgodnog, visokog lika pokraj sebe sve dok te tvoja frendica dobro ne oflima i pokaže na njega…
Sve bi bilo relativno dobro da bar ponovo ne bacim pogled na plazmu. zato stari vjeruj u ono: tko ne mijenja svije stavove nije ljudsko biće nego-spomenik.
A tebi helena:izdrži još malo, u finalu su italija i francuska.

- 20:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 07.07.2006.

Budućnost ne postoji; uvijek je sada i ovdje!

Pobjeći uvijek želimo..od prošlosti, od sadašnjosti, od misli nas samih. Možda baš zato jer smo sami sebi najgori neprijatelj te ujedno i najbolji prijatelj. Nikada nije onako kako mi želimo. Nikada nismo zadovoljni onim što imamo. Kada želimo napredovati, a imamo dovoljno sreće u životu to je odlično..no ne prati nas svih ta sreća! Uvijek kada poželim da bude bolje, umjesto da pođe naprijed bar jedan korak moj život vrati se unatrag za dva! Prati li i tebe ta realnost?
Putovanja su možda bijeg..no isplati li se? Vjerojatno da jer vidiš cijeli svijet doživiš ljepote koji neki neće vidjeti ni na slikama, upoznaš ljude tako različite od sebe...koji ti pomognu da upoznaš dio sebe; onaj za koji nisi ni znao, upoznaš se s njihovim običajima..jer svaki narod ima svoju legendu, svoju povijest! No ja nisam putovala, a ipak to znam? Upoznala sam lika koji je počeo putovati sa svojih sedamnaest godina, njemu su putovanja život, on se tako uživi u priču o svojim putovanjima da zaista imaš osjećaj da si na svim tim mjestima iz njegovih priča! Nevjerojatno!!!Pitala sam ga da li putuje da pobjegne od problema ili tek radi sebe…odgovorio je da su mu putovanja u krvi, tek na putovanjima stvarno shvatiš pravu dragocjenost maminog ručka ili osmjeha svog mlađeg brata! Nagovarao me da pođem s njime, tek kada ti se ponuda nudi na dlanu shvatiš koliko su isprazne bile one riječi…»e da mi je otići negdje daleko od ovog mjesta, od ovih ljudi, problema»..kako je samo teško napustiti ljude koje poznaš, obitelj koja te voli više od svega, samo mjesto stanovanja ,mjesto gdje si učinio svoj prvi korak, more u kojem si naučio plivati, klupu gdje je pao prvi pravi poljubac! Zahvalila sam mu na ponudi ali između želje da otiđem i da ostanem, ova druga je bila jača…počela sam cijeniti sva lica koja viđam svaki dan, kafić gdje ispijam kavu, plažu na kojom sam svaki dan ,jer sebe mogu upoznavat svaki put kada pričam s nekom drugom osobom ,a kad se zaželim novog mjesta uvijek upoznam nekog lika koji mi svojom pričom dočara stvarni izgled njegovog mjesta .Putujem u snovima, a na javi rješavam svoje probleme jer koliki god oni bili uvijek postoji rješenje. Za mene je izazov rješavanje problema, a osjećaj svog uspjeha je fenomenalan.

- 19:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

pozdrav



moj šprijašnji blog nažalost nije slavno završio pa se bacam na stvaranje novoga
stoga, pomozite,savjetujte,komentirajte...


čisto informativno ja se drž
im onoga...usluga za uslugu



:-)

- 21:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  srpanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • zabava je tamo gdje ste vi!

Linkovi